

SA FRANCUSKOG PREVELA LEJLA BADNJEVIĆ
KRUŠNICA
Uz
pomoć uputa gospodina Jasminka Mulaomerovića uspjevamo sa nešto poteškoća
locirati izvor koji se nalazi u blizini Bosanske Krupe.Vrelo izvire ispod
stijene visine nekih 15 metara i otkriva naizgled veoma bitnu rijeku koja na
dan ekspedicije ima minimalni protok vode od nekih 1000 litara/sekundi. Da
bismo se spustili do njega krećemo putem koji je jedva prohodan a koji silazi
sa vrha brežuljka. Dvadesetominutni hod i spust Od nekih stotinjak metara nas
dovode u blizinu izvora.
Brana izgradjena vjerovatno za potrebe lokalnog stanovništva služi za skretanje
jednog dijela vode.
Prvo ronjenje je bilo samo u svrhu upoznavanja terena i procjene mogućnosti
istraživanja ovog vrela. Stoga se upuštam u avanturu uranjanja u početno jezero
sa jednostavnijom ronilačkom opremom. Nakon nekih 20 metara istraživanja po
ovom dijelu, spuštam se u prostrano predvorje (10 metra visine/15 metara
širine). Spilja se proširuje na nekih 25 širine ali se ne nastavlja.
Pod vodom istražujem po 4-5 metara dubine, ali bez značajnih otkrića. Ponovno
dolazim na desnu stranu spilje (lijeva obala) gdje se hodnik proširuje (na više
od deset metara) a dubina povećava. Vidljivost je slaba (4-5 metara maksimalno)
a i same stijene su prilično tamne (crne) boje. Otkrivam komad sintetičkog
užeta (7-10 metara), zavezanog dobrim čvorom koje pliva uzvodno. Ipak je dakle
prije mene ovdje neko bio, drugi ronilac me prestigao. Istražujem dno putanje
ali se zapravo vraćam u krug jer otkrivam da sam ponovno naišao na moje uže.
Stoga odlučujem da polako počne moje kretanje ka plafonu spilje i krećem se duz
duge stijenke; tada nailazim na podzemno jezero sa druge strane sifona (ovdje
je riječ upotrebljena za opis putanje koja se kreće u vidu slova U, dakle neka
vrsta zgloba).
Ovo podzemno jezero je znatne veličine jer sam se kretao na razdaljini nekih
stotinjak metara kada sam naišao na pritisak koji me primorao da izronim iz
vode. U visini, sa desne strane spilje, primijećujem otvor koji izgleda
izvodljiv ali da bih mu pristupio morao bih izići u potpunosti iz vode i
upustiti se u penjanje uz stijenu.
Sirina jezera je u prosijeku 4-6 metara a visina iznad varira Od 5-15
metara.Dno je prekriveno gromadama stijena.silazi i do 5 metara dubine i
zaslužuje da pomno bude istraženo. Zapravo, zbog pomanjkanja vremena nisam
stigao da istražim struju i putanju koja vraća vodu na površinu.
Temperatura vode je na 12° C. Za primijetiti je prisustvo račića priljubljenih
uz stijenke spilje kao i prekrasne čovjekolike ribice duge nekih 20cm koja me
pratila, na moje opće zadovoljstvo, skoro 2 minute.
Klod Tulumdžijan

CRNA RUKA (BiH) - CRNO JEZERO
Ovaj izvor se pojavljuje u kanjonu Une, ispod mosta preko kojeg vodi put od
Bihaća do Bosanske Krupe, na 5 km prije samog grada. Na istoj je razini kao i
rijeka u koju se odmah ulijeva pri protočnoj snazi vode koja je naizgled nulta.
Ostaci nekadašnjeg drvenog mosta čine granicu površine vode.
U julu 2000 godine, pred kraj putovanja, Klod kreće u istraživanje. Spušta se
kroz otvor na -10 metara pri dnu prostranog ulaza i ulazi u spilju veličine 4x2
metra. Iznenadno prekida ronjenje na -15 metara zbog prelomljene peraje.
"11 augusta 2000 godine, u pratnji Olivjea, uranjamo u jezero sa
dijametralnom površinom od nekih 15 m, čije dno prekrivaju brojni neobični, ali
za region svakodnevni predmeti poput bombi, granata, sanduka za municiju pa i
pušaka.
Nakon uranjanja, Olivje, se malo sigurniji spušta ispred mene, i prateći dno
spilje koja je prekrivena gromadama stijena, kreće dalje. Vidljivost je 5-7
metara. Zaustavljamo se na -50 metara. Povratak se odvija bez znatnih problema,
uprkos platformi na kojoj smo se zadržali nekoliko naizgled beskrajnih minuta
pored (ili je divlja gorušica ili je bot. oranj, trizalj)".
Sutradan, na dan povratka u Francusku, nakon što je noć prije, skoro izludio
ekipu, Klod uspijeva da organizuje još jedno kratko istraživanje, koje će
izvesti sam, na dubini od -60 metara.
"Voda nije prehladna (11°) i nećeš se moći spustiti sa dvije boce /18
litara" - kažu mi ....Stoga se spuštam sa dvije boce /10 litara 12 %
mješavine helija, jednom od 18 litara 50 % nitroksa smiještenom na -10 metara,
te jednom od 18 litara oksigena na - 6 metara, u tanjem ronilačkom odijelu
poput "iskusnog ronioca "....
U dnu ponora, na -10 metara, velike stijene ukazuju male i uske moguće prolaze.
Ali samo jedna pukotina veličine kvadratnog metra omogućava nastavak
istraživanja. Medju pukotinama stijena se da primijetiti više puščanih cijevi
usidrenih u gomile šljunka. Nekoliko vertikalnih rascijepa omogućava silaz na
platformu koja se nalazi na -17 metara sa koje se može zauzeti bolja pozicija
za nastavak ronjenja. Odjednom se prolaz proširuje, na nekih 2x3m visine te
5x8m širine. Dno je prekriveno ogromnim stijenama.
Boja plafona spilje kao i dna je uglavnom crnkasta(tamna) uzimajući u obzir
znatno prisustvo limonita. Voda, premda prilično bistra, providnosti 6-10
metara, ne dopušta da se u potpunosti ukažu stijenke prolaza koji na momente
doseže kako se čini i do 10 metara širine. Spust od stijene do stijene se
završava na - 61 metar, dakle odmotanih dodatnih 30
metara konopca ili ukupno 140 metara. Pri povratku, na nekih -18 metara,
uočavam prisustvo pećinske životinje. Priljubljena za jednu stijenu, izgleda
poput prilično ravne babure ( zoo.) duge 2 cm a široke oko 8 milimetara. Osim
bijelkaste vanjštine, oklop i noge su tu i tamo bodljikave što ovoj životinji
daje važnu sposobnost prijanjanja uz stijene.
Glavna smjernica hodnika je na 280°. Temperatura vode je zapravo 9°! Tako da se
20 minuta uspinjanja uz platformu iz sigurnosnih razloga pretvorilo u 35
minuta, a dekompresija mog tankog ronilačkog odijela u pravo mučenje. Pri
izlasku iz vode sam bio smrznut ali još uvijek u dobrom stanju.
Ostaje topografija koju treba nacrtati kao i organizovanje nastavka
istraživanja, naravno sa mješavinom (za boce) i suhim ronilačkim odijelom
Mišel Gi i Klod Tulumdžian

copyright: Opcina Bosanska Krupa 2005